NATPIS NA DŽAMIJI NESUH-AGE VUČJAKOVIĆA

Ovaj kronogram u rimovanoj prozi, na arapskom jeziku, uklesan na kamenoj  ploči, veličine 20 x 35 cm, nalazi se nad ulazom u Vučjakovića džamiju. Pismo: dosta  jednostavan krupniji nesh.

»Ko sagradi mesdžid u ime Allaha, koji pomaže (čovjeku)

Kronogram je: ‘Božja milost neka je na njega (dobrotvora) uvijek»,

(935 = 1528/29)

U originalu ovog kronograma, kako vidimo, godina podizanja džamije nije označena brojkama. Iz dijela teksta kronograma koji treba da nam pruži godinu gradnje, a to su »Rahmetullahi ‘alejhi daimin«, dobivamo hidžr. 935. godinu, kako nam to pokazuje i sljedeći zbir:

r = 200 + h = 8 + 2m = 80 + t = 400 + 3a = 3 + 3L = 90 + 2h = 10 + ayn = 70 + 2j = 20 + d = 4 + n = 50. Ukupno 935.

Prema našem preračunavanju proizilazi, dakle, da je Vučjakovića džamija sagradena 935, odnosno 1528/29. godine. Evlija Čelebi je, međutim, uz ovaj kronogram stavio 878 (1473) godinu.

Pogledamo li sada, pak, vakufnamu ovog dobrotvora za objekte koje je on ostavio, a sačinjenu koncem džumada II 972 (između 24. I i 4. II 1564) godine, uočićemo veću vremensku razliku izmedu datuma kronograma i datuma sastavljanja zakladnice. Sada se postavlja pitanje kako povezati datum kronograma sa zakladnicom.

U originalnost Vučjakovića zakladnice ne možemo sumnjati. Ali ako pažljivo promotrimo natpis na Vučjakovića džamiji u Mostaru, uočićemo da je on, s obzirom na druge natpise na sličnim objektima XV i XVI stoljeća, dosta primitivan, dosta slabo ispisan i bez uobičajenih obruba i dekoracija. I na osnovu svega toga mogli bismo pretpostaviti da je ovaj natpis naknadno postavljen, a godina kronograma proizvoljno stavljena.

Nesuh-aga je, osim džamije u Mostaru i drugih objekata, podigao i džamiju u Ljubuškom 966 (1558/59) godine, o čemu svjedoči sačuvani natpis sa te džamije, u kojem se kaže da je Nesuh Abdulahov sin, a titulisan je kao dizdar. U vrijeme sačinjavanja Nesuh-agine zakladnice on je bio požeški sandžak-beg. Postoji tradici-ja da je Nesuh rodom iz Ljubuškog.

Nesuh-agina džamija u Mostaru, ili džamija »Pod lipom«, nalazi se na lijevoj obali Neretve, na uglu glavne ulice i Sahat-kule. Po svojim osnovnim arhitektonskim detaljima ova džamija predstavlja jedinstven primjerak svoje vrste, jer pripada mediteransko-dalmatinskoj školi. Ti specifični detalji su: kapiteli, konzole, prozorski okviri, portal, koji spadaju u gotiku i romaniku, ali uz izvjesnu lokalnu adaptaciju.

Vid. Hasati Nametak, Mostarske džamije, »Novi Behar« X, str. 271; H. Hasandedić. Kulturno-istorijski spomenici u Mostaru iz turskog doba, Prilozi za ortjentaInu filologiju X-XI, 1961, str. 151.

Literatura:

Mujezinović, M. 1998.Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, Sarajevo-Publishing,  Sarajevo,

Evliya Čelebi. Sejahatnama, Istanbul 1318, str. 484 (prepis natpisa),

Kemura, S. Iz Sejahntname Evlije Čelebije. Sarajevo 19., str. 60 (prepis i prevod):

Mujezinović, M. Turski natpisi iz XVI vijeka iz nekoliko mjesta BiH, Prilozi III-IV. 1952. str. 459-460 (faksimil, prepis i prevod).

Hasandedić Hifzija, 2005. Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Drugo dopunjeno izdanje, Islamski kulturni centar u Mostaru;