NATPIS IZNAD ULAZA U MEDRESU MEHMED-PAŠE KUKAVICE

Dvorište nekadašnje medrese Mehmed-paše Kukavice, odnosno dio zida od dvorišta i sačuvani portal/ulaz u dvorište medrese nalazi se u ulici Bosanska u Travniku.

Natpis iznad ulaza u dvorište medrese veoma je dobro očuvan, nalazi se na mjestu gdje se je i ranije nalazio, tj. iznad glavnog ulaza u dvorište nekadašnje medrese. Pored ploče sa natpisom sa obje strane postavljene su dvije velike rozete plastično izvedene na kamenim blokovima zida. Iste takve rozete nalaze se na fasadi Šarene (Sulejmanije/Ćamilije) džamije – ukupno 21 rozeta, postavljene su između lukova u prizemnoj etaži po kojoj je ova džamija specifična; tri rozete na kojima su lule na česmi pored Šarene džamije; tri iznad ulaza u Hadži Ali-begovu džamiju.

Natpis je pročitan, preveden i datiran (Mujezinović, 1998., tom II, 353.):

”Plemeniti i darežljivi dobrotvor,

Hadži Mehmed-paša, poznat u Kini i Fasu

(istoku i zapadu),

U svakom njegovom poslu se odražava

Božja uputa,

A da li je svakom omogućena ovakva

uputa?

I da li se mnogi odazivaju pozivu napretka

i svesrdno se za to zalažu?

U jednom polustihu sa oduzimanjem jedan,

reci Abide kronogram:

Ova visoka medresa je izvor i sunce

Nauke.”

U ovom kronogramu je godina gradnje medrese izrečena samo u ebdžedu, gdje sabiranjem brojčane vrijednosti slova posljednjeg stiha dobivamo zbir 1174, od čega treba oduzeti jedan, kako to i autor natpisa zahtijeva da bi se dobila hidžretska 1173. godina, koja odgovara 1759/60. godini.

Hadži Mehmed-paša Kukavica bio je u dva navrata bosanski valija: prvi put od 10. decembra 1751. do 6. decembra 1756. godine i drugi put od 28. augusta 1757. do 13. augusta 1760. godine. On je vrlo zaslužan za razvoj Travnika, gdje je u Gornjoj čaršiji, osim spomenute džamije, sagradio još bezistan sa 47 dućana i još dva dućana izvan bezistana, zatim je podigao medresu, pred njom šadrvan i javnu banju. Njegovo je djelo i jedan vodovod sa vrela Baš bunara, odakle je doveo vodu za svoju medresu i džamiju (Mujezinović, 1998., tom II, 341.).

Medresa je izgorjela 1856, pa ju je 1873. godine obnovio hadži Ali-beg Hasanpašić, koji je svojom zakladnicom ostavio sredstva za izdržavanje medrese, pa je ona od tada postala poznata kao Hadži Ali-begova medresa (Mujezinović, 1998., tom II, 354.), on je obnovio i džamiju u Gornjoj čaršiji te je i ona nakon obnove poznatija pod njegovim imenom. Mehmed-paša je ostavio svojih zadužbina još i u Sarajevu, Foči i još nekim gradovima.

U dvorištu medrese nalazi se ukupno 5 mezarova. Sva grobna arhitektura koja se nalazi u ovom haremu je sa visokim estetskim vrijednostima, izuzetno bogato ukrašena raznim ukrasima izvedenih plastično i urezivanjem. Dominiraju biljni ukrasi. Više o ovome pišemo u narednom članku.

Literatura:

Mujezinović M. 1998. Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo-Publishing, drugo izdanje, Sarajevo.